Autorka: Ljiljana Stojanović, profesorka matematike, Tehnička škola, Zaječar
Profesorka matematike u Tehničkoj školi u Zaječaru u tekstu koji sledi predstavlja svoj način ocenjivanja – uz pomoć panoa, kao i mišljenje đaka o tome.
Rečenica koja me je pokrenula (kao razrednoj mi se žalio đak) bila je: “Ona mi je dala jedan iz…“Da li je moj učenik zaista zaslužio tu ocenu ili je dobio nezasluženo? Tehnička škola, imamo dobrih odeljenja ali i odeljenja trećeg stepena koja su upisali učenici sa malim predznanjem. Škola ih ne interesuje previše,a treba ih osposobiti za dalje učenje,ali i za rešavanje problema u svakodnevnom životu, kako da budu precizni, temeljni, kritični prema sebi i drugima, odgovorni za posao koji će raditi. I sve to njima (pa i roditeljima) ja treba da, trenutno, dam kroz priču čiji je krajnji vidljivi ishod ocena! Kako obrazložiti ocenu da svi budu zadovoljni, da podelimo odgovornost, da radimo timski, da verujemo jedni drugima i da ona pre svega bude u funkciji učenja?
Septembar je mesec kada se prvo obnavlja gradivo, posebno sa prvim razredom, kada se trudim da svaki njihov odgovor veoma pažljivo komentarišem, kažem šta je dobro, šta treba da se doradi, veoma insistiram na različitim nivoima zadataka. Posle prvog, inicijalnog testa, bude i radosti i razočarenja.
PANO: za mene je to bilo rešenje. Veliki list papira (A1), na njemu su ispisana imena učenika i meseci:
|
septembar |
oktobar |
novembar |
decembar |
januar |
..... |
........ |
Aleksić |
|
|
|
|
|
|
|
Božić |
|
|
|
|
|
|
|
Jović |
|
|
|
|
|
|
|
Milić |
|
|
|
|
|
|
|
.......... |
|
|
|
|
|
|
|
Kad učenik izađe da radi zadatak (predajem matematiku i to je uglavnom vid vežbanja i utvrđivanja) prvih mesec dana (ili dva) ja upisujem komentare koje sam rekla učeniku (veoma kratko), sugestije, nekad je to i ocena, ponekad piše i (ne)radi domaći zadatak, sam se javio da popravi ocenu, stalno ima dobre komentare, radi uz veliku pomoć, ocenio se ocenom 2 – odeljenje ga ocenilo sa 4.....Na panou su (u uglu) i komentari:
Već sredinom prvog polugodišta prvi razred (ostali koji su već koristili ocenjivanje pomoću Panoa odmah na početku školske godine) počinju prvo bojažljivo, a onda potpuno prirodno i samostalno da komentarišu svoje odgovore, da daju sebi ocenu, a i da sami u svojoj rubrici na panou zapišu ono što su rekli ili ono što smo se dogovorili. Piše tu i:
Ovo je treća godina da primenjujem ovaj način rada. Posle prve godine uradila sam evaluaciju. Ovo su neka pitanja i odgovori:
1. ŠTA JE ZA TEBE KORISNOU RADU SA PANOOM (Zaokruži jedan ili više odgovora)
2. DA LI SU TI BILI POZNATI KRITERIJUMI ZA DOBIJANjE OCENA
(znaš zašto si dobio ocenu 1/2/3/4/5)
DA 96% NE4%
3. KOLIKO JE OCENjIVANjE PANOOM OBJEKTIVNO (0 nije objektivno, 4 objektivno):
0(0%) 1 (5%) 2(11%) 3(20%) 4(64%)
4. KADA SE KORISTI PANO U OCENjIVANjU DA LI SVI UČENICI ODGOVARAJU PRIBLIŽNO ISTI BROJ PUTA ?
DA 88% NE12%
5. DA LI OCENA NA PANOU UGLAVNOM ODGOVARA / PRATI TVOJ RAD I TRUD?
DA 97% NE3%
6. DA LI OCENjIVANjE POMOĆU PANOA TREBA PROŠIRITI NA OSTALE PREDMETE
DA 73% NE27%
NE, zato što:
DA, zato što:
To su odgovorili učenici iz pet odeljenja kojima predajem. Ovo su baš njihovi odgovori. Ono što nisu napisali je da čim uđem u učionicu, dok oni sednu u klupe, ja krep trakom zakačim njihov Pano (zalepim za zid). Veoma često odmah ili na kraju časa priđu i čitaju šta piše. Pano drugog odeljenja uvek skinem (na zahtev učenika) jer je to samo naša stvar koju ne delimo sa drugima!
POKUŠAJTE, moji učenici su zadovoljni, nadam se da će biti i vaši!
Prezentaciju profesorke Ljiljane Stojanović možete preuzeti ovde.